Rizik vs. strah

Ukoliko pratite moje postove, primijetili ste kako je nekoliko zadnjih objava govorilo o preuzimanju rizika i suočavanju sa strahovima. Čini mi se kako se u zadnje vrijeme često susrećem s ovom tematikom, kako na poslovnom tako i na privatnom planu. I tako, okružena idejama o promjenama i razgovorima o rizicima koje oni donose, sve više mi u oči upada glavna kočnica koja ljude sprječava da preuzmu rizik – strah. I dok s divljenjem promatraju one koji su imali dovoljno samopouzdanja i vjere u sebe da prihvate rizik, većina ostaje okružena nevidljivim plaštom straha i ne poduzima ništa da im u životu bude bolje.

Zona komfora veoma je ugodno mjesto. To je jedan veliki lounge bar u kojem nam stižu besplatni kokteli. Stoga imamo osjećaj kako se nikada ne bismo htjeli maknuti iz te udobne fotelje u kojoj sjedimo. Bez obzira što nas nakon nekog vremena već malo bole leđa od sjedenja, što smo sad već gladni ili što nam se zapravo više ne piju kokteli, zaključujemo kako je bolje ostati na mjestu jer ako se dignemo, možda izgubimo tu dobru poziciju i više nećemo moći popiti koktel. Nažalost, rijetko nam padne na pamet da, ako se dignemo, malo prošećemo, odemo nešto pojesti, možda naiđemo na još bolji lounge bar. Možda uhvatimo mjesto s pogledom na more gdje služe još bolje koktele. Ljudi često razmišljaju o promjeni koja bi im mogla poboljšati trenutno stanje, njihov status quo, kvalitetu njihova života, no odmah nakon toga počinju razmišljati i o rizicima koje ona nosi. Tada često nastupa strah, osjećaj ugroženosti, anksioznost oko mogućeg ishoda, pa stoga mnogi odustaju od svojih ideja promjene. Izlazak iz zone komfora za njih je ipak previše strašan.

Istina je, izlazak iz zone komfora, promjena našeg trenutnog stanja, svakako sa sobom nosi rizik. I da, moguće je da promjena koju smo poduzeli ne bude onakva kakvom smo je očekivali. No nameće mi se pitanje, zar ju to automatski čini nedovoljno vrijednom truda? Recimo da odlučite promijeniti posao jer na trenutnom niste zadovoljni. Morat ćete se potruditi naći novi posao. Bit će vam potrebno vrijeme da se naviknete na novu radnu okolinu. Možda ćete i neko vrijeme morati biti štedljivi s financijama. Ali preuzeli ste rizik i promijenili ste posao. S vremenom pak uvidite kako ni taj posao nije ono što ste očekivali i naravno, razočarani ste. Mogli ste komotno ostati u svojoj zoni komfora i ništa ne mijenjati. No tada ne biste imali iskustvo zauzimanja za sebe. Ne biste imali vještine snalaženja u životno izazovnim situacijama. Ne biste imali iskustvo novog radnog mjesta. Ne biste stekli bolji uvid u samog sebe i vlastite želje i interese. Ne biste mnogo lakše mogli ponovno promijeniti radno mjesto i doći do posla koji vam odgovara i  uistinu vas čini sretnim.

Da, izlazak iz zone komfora, iz trenutne životne rutine i navika je rizičan. No, nije li mnogo rizičnije ostati u njima i nikada ne ostvariti svoje želje? Nikada ne probati? Nikada se ne izboriti za vlastitu sreću?

Nemojte me krivo shvatiti, ukoliko je za vas vaša zona komfora zadovoljavajuća, to je sasvim uredu. Nema potrebe da stalno nešto mijenjamo i riskiramo. Dapače, prekrasno je ako ste zadovoljni i sretni svojom trenutnom životnom situacijom. No, ukoliko ostajete u tom stanju samo iz straha, zapitajte se dobivate li zaista više na taj način ili možda ipak gubite?