Želimo li se zaista riješiti problema

Kada bih vas sada pitala imate li neki problem u životu, zasigurno biste odgovorili s da. Rijetko tko od nas može reći da mu je život apsolutno savršen i da ništa u njemu ne bi mijenjao. Većina nas u životu nailazi na probleme. To ne moraju biti neki veliki problemi. Niti problemi koji oduzimaju puno vremena za rješavanje. Ipak, oni su prisutni. Svaki put kada se stvari ne razviju u smjeru u kojem smo željeli, imamo problem. Ili?

Kada bih vas kao drugo pitanje pitala želite li riješiti svoj problem, sigurna sam da bi velika većina vas odgovorila potvrdno. Naravno da želimo riješiti ono što nas muči. Naravno da želimo biti bezbrižni. Naravno da se želimo osloboditi problema koje imamo. Ili?

Moje treće pitanje bilo bi jeste li već pokušali riješiti svoj problem, na koji način i s kojim rezultatom. Neki od vas tu bi se zbunili.  Kako to mislite pokušali?  Pa da ga znam riješiti ne bih bio u problemu. (A kako znate da ga ne znate riješiti ako niste ni probali?) Drugi bi sa sigurnošću odgovorili da jesu, ali da jednostavno nisu uspjeli jer je njihov problem pretežak. Treći bi rekli da se njihov problem ne može riješiti. Niti oni niti itko drugi ne može im u tome pomoći.

Kada bih vam potom rekla da svako naše ponašanje, pa tako i zadržavanje problema, ima neku skrivenu pozitivnu namjeru, gledali biste me kao da pričam nebuloze. Pa tko bi htio zadržati problem!?! To zaista nema smisla? Ili?

Ono na što vam želim usmjeriti pažnju je da svatko od nas ima određenu sliku sebe. Način na koji se doživljavamo. Postoji svjesna slika sebe. To je način na koji bismo se opisali da nas to netko zamoli. No, postoji i podsvjesna slika sebe, način na koji se doživljavamo iznutra, a kojeg  nismo uvijek odmah svjesni.  Ponekad nam naš problem pomaže u izgradnji te slike o sebi.

Zamislite na trenutak jednu ženu, suprugu i majku dvoje djece, koja ima problem s nedostatkom vremena. Ona marljivo radi na svome poslu nastojeći napredovati u karijeri. Potom brižno skrbi oko svoje djece, pomaže im oko zadaće, vozi ih na treninge, organizira im druženja s vršnjacima, provodi kvalitetno vrijeme s njima. Ona je vrlo uspješna i u ulozi kućanice. Redovito posprema stan, kuha ručak od zdravih namirnica koje je kupila, brine o urednosti i čistoći garderobe svih ukućana. Za svojeg supruga isto uvijek nađe vremena. Razgovara s njim, druže se, pruža mu podršku kad mu je potrebna. No jednostavno, nakon svega toga, nema vremena za sebe. Stoga nije zadovoljna. O tome se žali svojim prijateljicama, a ponekad i suprugu. No kada joj oni ponude pomoć, ona ju odbija. Kaže da to nije izvedivo. Suprug joj rado nudi da on obavlja kućanske poslove, no ona to ne želi. Prijateljice joj sa zadovoljstvom nude da joj pričuvaju djecu kako bi imala vremena za sebe, no ona odbija. Zbog čega? Ova žena ima samo prividni problem. Problem koji zapravo ne želi riješiti. Naime, ona sebe vidi kao ,,ženu, majku, kraljicu”. Njezina slika sebe je da ona uspješna poslovna žena, brižna majka, vrijedna kućanica i supruga koja voli i kojoj je stalo. Kako bi održala tu sliku sebe, potrebno joj je da sve obavlja sama, da sve nosi na svojim leđima. Prihvati li pomoć supruga i prijateljica, ona više nije toliko sposobna koliko samu sebe doživljava. Prihvati li tuđu pomoć, ruši se njezina slika o sebi, a ta slika joj se sviđa. Stoga njezin problem nedostatka vremena za sebe, nikada neće biti riješen. Jer njoj to podsvjesno ne odgovara.

Mnogo takvih naših ,,problema” zapravo ima skrivenu pozitivnu namjeru, odnosno funkciju. Dokle god će nam ta funkcija biti važnija od problema i dokle god nećemo pronaći drugi način da obavljamo tu funkciju, nećemo niti krenuti u rješavanje problema.

Stoga kada se sljedeći put nekom požalite na svoj problem, razmislite ima li on možda neku skrivenu pozitivnu namjeru. Ukoliko na ovo pitanje odgovorite potvrdno, potrebno je prvo naći neki drugi način za ostvarivanje te pozitivne namjere, a tek će onda biti moguće krenuti u rješavanje problema.